KRALJ CACKA 06 (Foto Stanislav Milojkovic)
Foto: Stanislav Milojković

Piše: Svetlana Đolović

Ako imena nekih bendova mogu da odbiju ljude, tako ima imena koja vas toliko zaintrigiraju da prosto morate da čujete o čemu se tu radi. Da li je ovde u pitanju taj neobični, gotovo oksimoronski spoj pojmova, nezavršena rečenica, lucidna samoironija, puka duhovita dosetka ili baš sve to zajedno – uz veselo čangrljanje komplikovanih suglasnika – u svakom slučaju, kome god da spomenete Kralja Čačka, reći će – ‘hm, šta je to, zvuči zanimljivo’.

Ovaj naš  je pekao zanat muzičarski skoro celu deceniju u malim, zadimljenim, mračnim klubovima svog drugog doma, beogradskog, sa lošim ozvučenjem i uvek preglasnom publikom… Posmatrao je tamo noćima živote bogatijih i siromašnijih od sebe, upijao muku, radosti, treperenje, dileme i strahove običnog čoveka da bi ih danju pretvarao u mudre, osećajne i slikovite stihove koji na prvo slušanje osvajaju svojom iskrenošću, pronicljivošću i melanholičnim šarmom.

KRALJ CACKA 02 (Foto Stanislav Milojkovic)
Foto: Stanislav Milojković

Ta njegova kultna koncertna reputacija tek nedavno je pretočena u prvi studijski snimak, koji je sa oduševljenjem primećen širom (znatiželjnog) regiona. “Moj Avatar” je pravi starovremeni/svevremeni hit, nenametljiv i suptilan baš kao i sam njegov autor (koji izgledom podseća na neobičan spoj Toma Jorka i Džima Džarmuša). Uz iskusnu producentsku ruku legendarnog Voje Aralice, i ležerno a samosvesno izvođenje Nenada & Co, dobili smo pesmu koja zvuči kao da je oduvek tu. Kao da je svi već znamo. Kao da je ‘ništa lakše’ napraviti baš takvu stvar.  I baš zato, ili baš uprkos tome, ona se iz čista mira uvuče pod kožu i uhvatite se kako je pevušite ceo dan.

“…I ako me ne puštaš da živim dok piješ viski i jedeš kavijar, pusti bar da negde na mreži živi i radi moj avatar” – tako lokalno, a tako prokleto globalno. Oduvek. Ili “…jer tamo se mnogo više voli i tamo se manje mre, tamo su vera, želje i snovi, a ovde su strahovi i patnje sve…” – uvek na putu od patosa do zvezda.  Između nasleđa Balaševića, Đorđevića, Štulića, Pušića, Bajagića i Dedića, Nenad je stvorio  sopstveni svet, intiman a prijemčiv, sobni a kafanski, neodoljivo nesavršen.  Kao neki lik iz “Ko to tamo peva”.

[Kralj Čačka – Deda Mraz (Live @ Attic Studio za Kreni STB)]

Kompletan sešn Kralja Čačka snimljen u Attic Studiju (uz intervju koji je uradio Uroš Milovanović) premijerno će na radiju Studio B biti emitovan u sredu 31. decembra u 20h. Reprize su u četvrtak 1. januara 2015. u 16h i sredu 7. januara u 12h.

Ali nemojte da mislite da je u pitanju neki poetski rečitativ sa muzičkom podlogom – ovaj Kralj podjednako, ako ne i više, obraća pažnju na muzički deo svoje muzike. Ona može da bude koenovski svedena, doktordžonovski raskalašna ili vejtsovski nemirna, kanconjerski dopadljiva, šansonjerski boemska.  Direktnost bluza, podsmešljivost kabarea, muzikalnost džeza, konciznost popa i netipična rokerska harizma – sve je to u muzici Kralja Čačka, u nepogrešivoj hemiji koju stvaraju on i njegov brat Marko, očaravajući multinstrumentalista.

U vremenu kada svi imaju mišljenje i komentar, s radošću dočekujemo jedan ‘Rozenkranc i Gildenstern’ tandem koji obara s nogu neposrednošću i poštenjem. U ovom iskvarenom i blaziranom svetu, takav obično-neobični talenat je prilika da se podsetimo kako je bilo onomad kad su stvari bile jednostavnije (i bolje, avaj).

Nenad Marić je  tihi buntovnik, zapitani očajnik, sanjar, hroničar, mudrac.  Kralj, nema šta.

Posle višegodišnjeg šunjanja po kuloarima glavnih muzičkih zbivanja u zemlji u kojoj je muzika bitna koliko i briga o penzionerima, Kralj Čačka (za neke poznat i kao Nenad Marić) u novembru 2014. najzad izlazi na glavnu muzičku scenu Beograda, Srbije i regiona. 

Njegov prvi zvanični studijski snimak, “Moj Avatar”, snimljen je u studiju “Siena” početkom jeseni ove godine (snimatelj Nikola Usainović), a pod patronatom slavnog producenta i ovoga puta ponajviše mentora Voje Aralice. “Moj Avatar” su uz Kralja Čačka, autora teksta i muzike, koji je pored pevanja svirao akustičnu gitaru, oživeli sledeći muzičari: Marko Marić – klavir, el. gitara, Ivan Antić – kontrabas, Voja Aralica – grand cassa, činela, udaraljke, produkcija i Miloš Nikolić – truba.

“Moj Avatar” je u srpskom etru premijerno emitovan na Diskomeru Radija Studio B u nedelju 2. novembra 2014. godine.

Foto: Stanislav Milojković
Foto: Stanislav Milojković

Za mnoge posetioce njegovih koncerata, dileme nema: Kralj Čačka jeste nekrunisani vladar muzike koju je teško svrstati u neku kategoriju. Istina je da se pojavljuje se u bljeskovima i svakim novim izvođenjem iznenadi time koliko je muzika u stvari i isključivo pitanje ljubavi i emocija. Njegova inspiracija leži u onom, za mnoge, savršenom skrovištu: između najdubljih emocija i umetnosti sviranja, između noći u zadimljenom baru i jutra koje menja sve, između muzike putujućih trubadura i tananih jazz melodija. Iz tog skrovišta Kralj Čačka izlazi na glavnu ulicu i vodi nas sa sobom na put oko sveta. Za one koji vole reference, muzika Kralja Čačka predstavlja mešavinu džeza, rokenrola i šansona, a nije mali broj onih koji ga nazivaju “srpskim Tomom Waitsom“.

Kralj Čačka do sada nije objavio studijski album, ali je došao trenutak da se to promeni. “Moj Avatar” je – svi se nadamo – najava velikih stvari koje su pred njim.

2 thoughts on “Kralj Čačka – tihi buntovnik i sanjar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *