::pop depression intervJUI INTERVieWS pop depresija intervjui TERVIE
 |
|
Jedan poseban dan u istoriji popularne muzike - komemoracija Majklu Džeksonu (dan je, naravno, sasvim slučajno izabran) - bio je idealan za razgovor sa Lijem Fildsom. Četrdeset godina Li tvrdoglavo odbija da se preda, pravi muziku koji voli - često samo za svoju dušu, a u 2009. doživeo je da objavi svoj najbolji album u karijeri My World uz pomoć prijatelja iz izdavačke kuće i studija Truth & Soul.
[english version]
[srpska verzija]
Obiman i opširan transkript razgovora sa liderom Expressionsa (razgovarala je Svetlana Đolović) pročitajte ovde.
LF • Bio sam tu kad je soul bio mlad, i skroz mi je neverovatno da sam i sam učestvovao u tome, a danas sam presrećan i zahvalan što se publika ponovo masovno vraća soulu. Iako se nisam obogatio, dobro sam prošao, i ne bih promenio nijednu jedinu stvar. Zato što ono što sam proživeo ne može da se kupi novcem. Novac ne može da kupi razgovore sa Edijem Flojdom ili Persijem Sledžom u njihovim zlatnim danima. Vreme koje sam proveo sa njima iza bine kao klinac ništa ne može da zameni. Čak i sećanja vezana za moju porodicu iz tog vremena su neprocenjiva. Veoma sam zahvalan svim pravim ljubiteljima muzike danas i nastaviću da se bavim ovim dok god ne budem nateran da prestanem...  |
|
 |
|
Dan posle koncerta u Velikoj sali beogradskog SKC-a, 20. juna 2008, s Willom Oldhamom razgovarala je Svetlana Đolović.
...Dozvoljavaš li drugima da te menjaju ili je promena nešto na čemu radiš sam?
"To je ono što je zastrašujuće. Ljubav je, ponekad, saznanje da će neko da te promeni..."
[english version ] [srpska verzija ]
|
|
|
...Marissa Nadler je hrabra i uporna, stidljiva i tvrdoglava, talentovana i spremna da uvek nešto
novo nauči. Little Hells je četvrti studijski album u njenoj karijeri, za mene - i nisam usamljen u tom mišljenju - njen najbolji. Marisa je zaslužna i za tekst o sestrama Hilton koji sam jednom napisao, a njene pesme su divna utočišta za kišne i crne dane koji prođu kroz naše živote, hteli mi to ili ne. Sa Marisom je razgovarala Svetlana Đolović... 
|
|
|
Autor nekoliko antologijskih pesama iz Drive-by Truckers zaostavštine (pre svih Danko/Manuel i Never Gonna Change) i sada već etablirani kantautor sa dve solo ploče potpisane imenom Jason Isbell razgovarao je ekskluzivno za POPDepresiju sa Svetlanom Đolović, a intervju je premijerno emitovan u POPDepresiji #378, 16. februara... 
|
|
 |
|
Dugododišnji ekscentrični junak POPDepresije i prošlogodišnji Evrovizijski gost Beograda, svratio je 22. maja do 23. sprata Beograđanke sa svim članovima svog pratećeg benda, gde smo pričali, pevali, navijali i smejali se u najboljem duhu srpsko-francuske novovekovne boemije.
Domaćica u Studiju B bila je Svetlana Đolović.
PD • S kim bi voleo da radiš?
ST • Ja obično i radim sa svojim omiljenim muzičarima - SebastiAn je radio remiks 'Divine', Guy-Manuel je producirao album, sa Air sam bio na turneji...
Možda bih sada voleo da napravim hard-rok bend. Morao bih da nađem nekog ozbiljnog pevača koji zna dobro da urla u tom rokerskom stilu, kao Led Zeppelin, jer ja ne umem tako da pevam, glas mi je dosta tanak...  |
|
|
Specijalno za oktobarski broj magazina HUPER, Handsome Furs odgovarali su na pitanja Svetlane Đolović o SubPop-u, radiju, 'vatanju, Evropi, Kanadi, mrtvima, novoj ploči...
Najbolja stvar u vezi sa Sub Pop-om?
Besplatna pica i kafa u kancelariji u Sijetlu. I to što na odeljenju isporuke radi Mark Arm, pevač "Mudhoney".
[english version ] [srpska verzija ]
|
|
 |
|
Nisam bio na koncertu Terija Kalijera u Beogradu. Toliko sam se obradovao kada sam čuo da će u okviru Belefa gostovati u Srbiji, da sam potpuno ignorisao vremenske okvire i ranije dogovorene obaveze. Reakcije ljudi koji su bili u SKC-u i kojima verujem nisu bile baš najpovoljnije. Teri je bio divan, glas je i dalje moćan, ali je bend, atmosfera i ceo ambijent više podsećao na neku terasu u Budvi, nego na spiritualno iskustvo.
Svetlana Đolović ga je imala na deset minuta samo za sebe pre koncerta...  |
|
|
Izgledalo je da se intervju sa Gregom Dulijem iz jednog turbulentnog perioda (mnogih) života, nikada neće pojaviti na ovom sajtu. Mada mu je društvo u kojem se nalazio do sada (u aleji izgubljenih intervjua) sasvim odgovarajuće - CocoRosie, Eef Barzelay, Chris Bailey, George P. Pelecanos, Ken Stringfellow, Broken Social Scene, Tilly & The Wall, Rilo Kiley, Sam Prekop & Archer Prewitt, Will Sheff... Ipak, Jelena Jović je uložila trud i znanje da jedan prekrasan razgovor prevede i sačuva od zaborava. Sa Gregom je razgovarala Svetlana Đolović (uz moralnu podršku Olje Lakićević). Odlomci razgovora premijerno su emitovani u PD#191, 28. februara 2005. godine...  |
|
|
Za mnoge poklonike gitarske muzike Ken Stringfellow je pravo božanstvo.
Od kraja osamdesetih lider je jednog od najznačajnijih američkih power-popbendova - The Posies (sigurno se sećate njihovih hitova "Dream All Day","Solar Sister", "Please Retutn It"...).
Na mini-turneji po Srbiji Ken Stringfellow će posetiti Beograd 22. marta, Bečej 25. marta i dan kasnije Novi Sad. Možda će nekome biti zanimljiv podatak da je intervju sa Kenom obavljen preko Skypea, a razgovarala je Svetlana Đolović...  |
|
 |
|
Njegova vesela introvertnost i istinska skromnost isijavaju oko sebe neobičan spokoj i radost. Intervju tako postepeno postaje razgovor, dok ja omamljena njegovim polumrmljajućim poluglasom, u sebi pevušim In My Lady’s House.... ’thank God you see me the way you do, strange as you are to me....’ Razgovarala je (i fotografisala) Svetlana Đolović...  |
|
|
U četvrtak 27. aprila u beogradskom Domu omladine prvi put će svirati filadelfijski sastav MARAH.
Najveci fan braće Bjelanko među poznatima, Nik Hornbi (Nick Hornby) drage volje je priskočio u pomoć prilikom promocije ovog koncerta.
U nastojanju da nam dočara svoju fasciniranost jednim od "najuzbudljivijih malih bendova na svetu", odgovorio je ne baš na 31, ali na 22 pitanja o (i oko) Marah... Svetlana Đolović ga je zasula pitanjima, a njegove 'kratke i slatke' odgovore pročitajte na POPBOKSU.
Original e-mail prepiske na engleskom jeziku je ovde...  |
|
|
Joan As Police Woman je rok trio koji prkosi svakoj definiciji i kategorizaciji. U osnovi to je džez trojka koja punk senzibilitetom preko rhythm&blues osnove prenosi neke od najličnijih i najtužnijih slika, još od vremena ukletog tandema oca i sina, Tima i Jeffa Buckleya ili tužnog anđela Elliotta Smitha.
Joan Wasser je umetnica u usponu koja ruši sve šablone i redefiniše neke od osnovnih r'n'r postulata.
Sa Joan je razgovarala Svetlana Đolović. Intervju je premijerno emitovan u PD#269, 2. oktobra 2006. godine...  |
|
 |
|
Marah su bili u Beogradu i svirali u Domu omladine i ostavili većinu prisutnih "bez daha." Sve što sam želeo pre koncerta - dobio sam i to u neograničenim količinama. Energetsko punjenje, strast, romantiku, osećaj posebnosti i "trenutak" koji ću da držim u sebi i pamtim dugo...
Pre koncerta sa Daveom Bielankom razgovarala je Svetlana. Intervju je premijerno emitovan u POPdepresiji #252 1. maja 2006...  |
|
|
Ne postoji drugi izraz nego 'sreća'. Sreća što po treći put u životu, u proteklih deset godina, gledam Stiva Vina kako svira i peva u Beogradu. Za generaciju mojih poznanika i prijatelja, Stivi je nešto kao 'stariji brat'.
Uz njegove pesme i 'Tajanstveni voz' smo odrasli, uz koncert u KST-u neki od nas dobili su snagu da izdrže i ostanu u Beogradu, opet, kada se ukazala prilika, neki su ušli u promoterski posao sa željom da ga opet vide u Beogradu. Svaki trud se nagrađuje.
Možda je samo za neke 'slučajeve' potrebno da prođe više vremena.
Nekim prijateljima sve možeš da kažeš čak i kada ih viđaš tri puta u deset godina...
Ovaj intervju nastao je iz tri puta i više sati razgovora i pokušaja. Don't ask why... [english version] |
|
 |
|
Radost i energija koju the Arcade Fire unose u svoje pesme i koncerte, napravila je od višečlanog sastava iz Montreala pravu "planetarnu" atrakciju u nešto manje od godinu dana. Po već "oprobanom" receptu Broken Social Scene i The Dears, Arcade Fire su kanadsku eklektičnost, melanholiju, ali i strast i radost, "preneli" posle SAD i u Evropu, a Svetlana Đolović ih je u trenutku nadahnuća "uhvatila" u Beču.
Razgovor sa Vinom i Režin slušali ste premijerno u POPdepresiji #203 23. maja 2005...  |
|
|
Spektakularna detroitska super-grupa The Dirtbombsi magični Mik Kolins po prvi put svirali su u Beogradu (zaslugom Bad Music For Bad People) i to je događaj o kojem će se pričati i dugo pamtiti.
U ponedeljak 30. maja u POPdepresiji #204, slušali ste PD Specijal posvećen sastavu The Dirtbombs, a sa Mikom razgovarala je Svetlana Đolović...  |
|
|
Džejson Molina danas, u sličnoj poziciji je kao Nil Jang sredinom sedamdesetih godina prošlog veka. Umesto Crazy Horsea uz njega je Magnolia Electric Co, a događaji od pre 30 godina – aktuelni su i sada. Da li je bitno da li se neko preziva Nikson ili Buš ili gde se trenutno vodi rat ili zašto i dalje ima beskućnika... Muzika u oba slučaja neponovljiva je, dirljiva i moćna.
Intervju sa Džejsonom Molinom premijerno je emitovan u subotu 18. juna, u emisiji "Dole na uglu" autora Žikice Simića...  |
|
 |
|
Electrelane su četiri devojke koje više ne žive u Brajtonu, a muzika stvaraju može se opisati kao My Bloody Valentine "podloga" u sudaru sa post-rockom, indie-popom, klasičnom muzikom, ambijent zvukom i gitarskim improvizacijama ala Sonic Youth.
Verity Susam je pevačica, klavijaturistkinja, gitaristkinja i diplomirani filozof. Intervju je premijerno emitovan u POPdepresiji #198 8. aprila 2005...  |
|
|
Retko se dešava da jedan umetnik svojom pojavom, posebnošću, talentom i karakterom toliko ujedini stavove totalno različitih ljudi, kao što se to desilo Antonyju u poslednjih nekoliko meseci.
Posle nastupa na UH FEST-u sa Antonyjem razgovarala je Svetlana Đolović, a intervju je premijerno emitovan u POPdepresiji #195 28. marta...  |
|
|
O prethodnim bendovima, raskidima prijateljstava, solo karijeri, "muzičkoj industriji", omiljenim pesmama, The Decemberists, lo-fi "filosofiji"... sa Louom razgovarala je Svetlana Đolović.
Razgovor je premijerno emitovan u POPdepresiji #189 14. februara 2005... |
|
 |
|
O uspehu, Kanadi, brit-popu, ljubavi, planovima za sledeće godinu... sa Murrayjem Lightburnom, koji Murrayu Lightburnu, tekstopiscu, kompozitoru i pevaču, koji u mnogo čemu UK štampu podseća na ikonu osamdesetih, Stevena Patricka Morrisseya, razgovarala je Svetlana Lazić.
Razgovor je premijerno emitovan u POPdepresiji #184 10. januara 2005...  |
|
|
Prvi solo album Monarch bio je za Leslie Feist prilika da se testira... Sačekala je još pet godina, koje je provela na turnejama putujući po celom svetu i najzad, 2004. godine, ovoga puta iz Pariza i sa tandemom VV uz sebe, sa albumom Let It Die krenula da osvaja svet.
Neočekivano za mnoge, u "osvajanje" je krenula uz podršku velike kompanije, kao što je Universal...  |
|
Kurt Wagner i Deanna Waragona
[Lambchop] |
Retko se ukaže prilika da istu grupu gledate dva puta u vrlo kratkom vremenskom roku - od mesec, dva, do godinu dana razmaka... To je zaista jedinstvena prilika da vidite kako grupa živi, diše i kako se pesme menjaju tokom vremena.
Kada sada razmišljam, nisam siguran, ali mislim da je koncert u Zagrebu bio bolji...
Desilo se nešto i "kliknulo" je između publike i benda u Hrvatskoj, dok je u "Kolarcu" to "povezivanje" izostalo...  |
|
 |
|
Gostovanje Marka Olsona, Viktorije Vilijams i sastava Krikdipers u beogradskom Domu omladine verovatno nije najbolji koncert koji smo imali prilike da gledamo u našem gradu...
Bar pedesetak, od skoro 400 ljudi koji su bili na koncertu, pamtiće ovaj događaj kao nešto neponovljivo, kao nešto što je obogatilo njihov život i nateralo ih da razmisle o sebi, svojim osećanjima i pravim vrednostima...
Sa Markom i Viktorijom razgovarala je Svetlana Đolović...  |
|
|
Iako su mu pesme uglavnom posvećene istraživanju "tamne strane" u razgovoru je Robert Fisher neverovatno duhovit, otvoren i optimistički nastrojen prema svetu oko sebe.
Ono što je najvažnije - on je neverovatan poznavalac muzike, a o muzici koju voli – priča brzo i prepun oduševljenja.
Razgovor je vođen neposredno posle tonske probe Willarda, par sati pre koncerta u Domu omladine... |
|
|
"Naše prvo izdanje pojavilo se jula '94. Bila je to kompilacija For A Life Of Sin, slika tadašnje čikaške underground country scene.
Od tada, Bloodshot je proglašavan prvom linijom nacionalnog fronta alternative countryja.
Decembra 2002. pojavljuje se Bloodshotovo stoto izdanje Making Singles, Drinking Doubles kolekcija out-of-print singlova i neobjavljenih pesama."
Razgovarao je Aleksandar Lazarević...
[english version] |
|
|
|