{"id":1182,"date":"2008-07-05T22:10:48","date_gmt":"2008-07-05T20:10:48","guid":{"rendered":"http:\/\/blog.popdepresija.com\/?p=1182"},"modified":"2023-07-22T09:41:17","modified_gmt":"2023-07-22T07:41:17","slug":"neke-druge-80e","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.popdepresija.com\/?p=1182","title":{"rendered":"#10 Australijska melodrama"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: right;\">#10 :: HUPER :: Jul\u00a02008 ::<strong><br \/>\n<\/strong><\/p>\n<hr \/>\n<p><em>The Triffids, David McComb, Born Sandy Devotional, Calenture, Gil Norton, Stephen Street, The Go-Betweens, The Saints, The Blackeyed Susans, The Red Ponies, Cane&#8230;<br \/>\n<img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright\" style=\"border: 1px solid black; margin: 2px;\" src=\"http:\/\/media.popdepresija.com\/2013\/07\/H440triffids.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"206\" \/><br \/>\n<\/em>Kraj serijala\u00a0<em>Neke druge osamdesete<\/em>\u00a0pripada bendu koji je, da se ne la\u017eemo, bio i osnovni razlog za\u0161to sam odlu\u010dio da \u010ditaocima Hupera predstavljam malo\/nimalo poznate bendove od pre dvadesetak godina.\u00a0<strong>The Triffids<\/strong>\u00a0su neobi\u010dan primer \u010dak i na potpuno anarhi\u010dnoj australijskoj muzi\u010dkoj sceni tog vremena.<\/p>\n<p>Iako idejno potpuno okrenuti ameri\u010dkom muzi\u010dkom nasle\u0111u, pesme koje je pravio harizmati\u010dni lider benda\u00a0<strong>David McComb<\/strong>\u00a0bile su neraskidivo vezane za Australiju, \u010dak i kada ih je pisao u srcu Londona.<\/p>\n<p><strong>The Triffids<\/strong>\u00a0su nastali u Pertu, gradu koji je centar Zapadne Australije i \u010detvrti po veli\u010dini na celom najmanjem kontinentu. Pert danas ima vi\u0161e od 1,5 miliona stanovnika, a kao i pre dve decenije od Sidneja je udaljen vi\u0161e od 4000 kilometara. U ovom slu\u010daju biti centar Nedo\u0111ije, zna\u010di da si i dalje u nedo\u0111iji. Rani radovi kroz grupe\u00a0<strong>Dalsy\u00a0<\/strong>(uz Davida, \u010dlan je bio i Alsy MacDonald) i\u00a0<strong>Blok Musik<\/strong>, brojne knji\u017eevne i pesni\u010dke nagrade, prvi singl, blic boravak u Melburnu i najzad dolazak u Sidnej bili su sve neophodne stepenice u transformaciji umetni\u010dko-multimedijalnog ad-hoc &#8220;projekta&#8221; u pravi pop bend.<br \/>\n<strong><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-full wp-image-12073\" src=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2008\/07\/NME-1985-01-05-cover.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"214\" \/><\/strong><br \/>\nU Sidneju\u00a0<strong>The Triffids<\/strong>\u00a0su snimili i 1983. godine objavili prvi album i krenuli u avanturu koja mo\u017eda nije imala sre\u0107an kraj, ali tokom koje su videli razna divna mesta i ispri\u010dali nezaboravne pri\u010de.<\/p>\n<p>Na brzo premotavanje karijera benda mogla bi da se predstavi ovako: prvu postavu\u00a0<strong>The Triffids<\/strong>\u00a0\u010dinili su David i Robert McComb, Martin Casey i Phil Kakulas. Ovaj poslednji kasnije je &#8220;zamenjen&#8221; sa Jill Birt i Alsyjem McDonaldom. Prvi put bend je iza\u0161ao u javnost kada su 1980. pobedili na konkursu lokalne radio stanice u Pertu i za nagradu snimili debitantski singl &#8220;Stand Up\/Farmers Never Visit Nightclubs&#8221;. Dve godine kasnije bend se preselio na isto\u010dnu obalu Australije. Pre odlaska u Englesku bend je jo\u0161 jednom napunio baterije u Pertu, a 1984. krenuli su na put u bolje sutra. Na isti put ranije su kretali i ostale velike australijske grupe epohe kao \u0161to su\u00a0<strong>The Saints<\/strong>\u00a0i\u00a0<strong>The Go-Betweens<\/strong>.<\/p>\n<p>Diskografija <strong>The Triffids<\/strong>\u00a0stihijski nabacana izgleda ovako: pesme za pet zvezdica na va\u0161em iPodu sa debija\u00a0<em>Treeless Plain<\/em>\u00a0(1983) bile su &#8220;Red Pony&#8221; i &#8220;Hell Of A Summer&#8221;. Legenda ka\u017ee da je album snimljen za dvanaest no\u0107i. Na mini LP-ju\u00a0<em>Raining Pleasure<\/em>\u00a0godinu dana kasnije Jill Birt bila je glavni vokal na naslovnoj temi, a druga pesma za neki intimni d\u017euboks bila bi potresna &#8220;Property is Condemned&#8221;.<\/p>\n<p><em>Born Sandy Devotional<\/em>\u00a0(1986) krasio je singl &#8220;Wide Open Road&#8221;. Konstantno menjanje \u017eivotne sredine i otvorenost ka novim izazovima uslovili su da plo\u010da<em>\u00a0In The Pines<\/em>\u00a0(1987) bude snimljena &#8220;na vrh brda&#8221;, na samom kraju Nedo\u0111ije, 600 kilometara severoisto\u010dno od Perta. Poga\u0111ate ve\u0107 da je album\u00a0<em>Calenture\u00a0<\/em>snimljen u Londonu, ali promena je da je bud\u017eet za studio bio veliki kao za sva prethodna izdanja zajedno.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-full wp-image-12069\" src=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2008\/07\/mccomb2.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"224\" \/>Naslov je izraz za vrstu ludila koju ispoljavaju moreplovci dok se bore s okeanskom monotonijom. Singlovi sa\u00a0<em>Calenture<\/em>\u00a0bili su epska &#8220;Bury Me Deep In Love&#8221; i &#8220;A Trick Of The Light&#8221;. Poslednji studijski album\u00a0<em>The Black Swan<\/em>\u00a0objavjen je 1989. godine &#8211; producirao ga je<strong>Stephen &#8220;The Smiths&#8221; Street<\/strong>. Jednom kada se navikne\u0161 na stalno seljakanje, povratak u &#8220;normalan&#8221; \u017eivot skoro da je nemogu\u0107, a izdava\u010d, Island Records, poku\u0161ao je da nekako ograni\u010di bud\u017eet i spre\u010di nove prekookeanske tro\u0161kove time \u0161to je prosto naterao\u00a0<strong>The Triffids<\/strong>da album snime u Londonu. Posle jo\u0161 jedne turneje &#8220;tamo dole&#8221;\u00a0<strong>David McComb<\/strong>\u00a0se definitvno zasitio putovanja i \u010dekanja da svet provali koliko su njegove pesme dobre, tako da je bend prestao s radom.<\/p>\n<p>Album u\u017eivo Live In Stockholm objavljen je posthumno, godinu dana kasnije.\u00a0<strong>David McComb<\/strong>je po raspadu\u00a0<strong>The Triffids<\/strong>\u00a0osnovao\u00a0<strong>The Blackeyed Susans<\/strong>\u00a0(nazvan po pesmi sa\u00a0<em>The Black Swan<\/em>), a 1994. godine njegova dugospremana solo plo\u010da\u00a0<em>Love Of Will<\/em>\u00a0najzad je bila dostupna fanovima. U promociji albuma po Evropi pomagala mu je prate\u0107a grupa\u00a0<strong>The Red Ponies<\/strong>, a reakcija publike bila je totalna euforija. 1995. godine Davidu je ura\u0111ena transplatacija srca. 2. februara 1999. posle lak\u0161e saobra\u0107ajne nesre\u0107e, hospitalizacije i odlaska na ku\u0107no le\u010denje,\u00a0<strong>David McComb<\/strong>\u00a0je umro, u 37. godini \u017eivota. Iako nikada do kraja nije bilo obja\u0161njeno \u0161ta je razlog smrti, smatra se da je njegovo telo, drasti\u010dno o\u0161te\u0107eno konzumiranjem alkohola i droge, re\u0161ilo da odbaci srce koje je dobio &#8220;u drugom izvla\u010denju&#8221;.<\/p>\n<p>Ovako nabacani podaci te\u0161ko da mogu da nekog zaintrigiraju makar prikazivali i karijeru Stonsa ili Bitlsa.\u00a0<strong>The Triffids<\/strong>\u00a0su po svemu bili atipi\u010dna grupa. Pesme su im bile o Australiji, otu\u0111enosti, melanholiji i lepoti \u017eivota, a takav saundtrek bio je idealan za film koji je slikao pejza\u017ee nepregledne pra\u0161ine, prejakog sunca i nemilosrdnog vetra&#8230; David je odrastao uz muziku Dylana, Velveta, Bowieja, Television&#8230; ali nijednog trenutka nije oklevao da u svoju viziju pop muzike ubaci i &#8220;nove&#8221; stvari &#8211; elektroniku ili rep\/hip-hop.<\/p>\n<p><strong><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-full wp-image-12070\" src=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2008\/07\/bornsandydevotional.jpg\" alt=\"\" width=\"115\" height=\"115\" \/>JEDAN ALBUM &#8211; BORN SANDY DEVOTIONAL<\/strong><br \/>\nAko bih jedan album morao da izdvojim kao najbolji primer onoga \u0161to su David i <strong>The Triffids<\/strong>\u00a0radili, onda bi to bez razmi\u0161ljanja bio\u00a0<em>Born Sandy Devotional<\/em>. Uz standardnu petorku bend je \u010dinio i magi\u010dni &#8216;Evil&#8217; Graham Lee na svakojakim gitarama. Muzika je divan pop, pro\u017eet melanholijom i eskapizmom. &#8220;The Seabirds&#8221;, &#8220;Lonely Stretch&#8221;, &#8220;Wide Open Road&#8221;, &#8220;Stolen Property&#8221;&#8230; izaberite pesmu koju \u017eelite, za\u017emurite i utonite u daleki krajolik australijske zapadne obale. Ne brinite da li \u0107e neko da vas vidi &#8211; od spoljnog sveta \u010duva vas oblak magi\u010dne pra\u0161ine.<\/p>\n<p>Usamljenost, avantura, nemir, \u017eelja za promenom i dru\u0161tvom, sloboda za kojom svi \u017eudimo i ljubav kojoj se ve\u010dno nadamo. Da je bilo pravde,\u00a0<em>Born Sandy Devotional<\/em>morao je da za\u00a0<strong>The Triffids<\/strong>\u00a0bude ono \u0161to je\u00a0<em>Joshua Tree<\/em>\u00a0bio za\u00a0<strong>U2<\/strong>.<\/p>\n<p><strong><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-full wp-image-12071\" src=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2008\/07\/bury.jpg\" alt=\"\" width=\"200\" height=\"144\" \/>JEDNA PESMA &#8211; BURY ME DEEP IN LOVE<\/strong><br \/>\nPrva pesma (A1) na prvom albumu &#8211; <em>Calenture<\/em>\u00a0&#8211; za mejd\u017eor kompaniju (Island). Pesmu je napisao David, a producent je bio\u00a0<strong>Gil Norton<\/strong>\u00a0koji samo \u0161to se nije proslavio sa\u00a0<strong>The Pixies<\/strong>. Novi \u010dlan benda postao je gitarista\/multi-instrumentalista Andy Peters.<\/p>\n<p>Kako da opi\u0161em pesmu koja mi je jedna od najdra\u017eih u \u017eivotu? Citatom\u00a0<strong>Zorana Kosti\u0107a Caneta<\/strong>, naravno.<\/p>\n<p>U jednom intervjuu za \u010dasopis\u00a0<em>Ritam<\/em>, za pesmu<strong>Partibrejkersa<\/strong>\u00a0&#8220;Molitva&#8221; rekao je da je to\u00a0<em>&#8220;njihova &#8220;Sve \u0107e to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i \u0161a\u0161.&#8221; Pesma uz koju \u0107e se ljudi (u Srbiji) zaljubljivati i praviti decu<\/em>&#8220;.\u00a0Takva je pesma &#8220;Burry Me Deep In Love&#8221;. Prava australijska melodrama.<strong><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-full wp-image-12072\" src=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2008\/07\/b70-16652.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"233\" \/><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong>THE TRIFFIDS &#8211; O IMENU<\/strong><br \/>\n<em><br \/>\nThe Day of the Triffids<\/em>\u00a0je roman\u00a0<strong>Johna Wyndhama<\/strong>\u00a0is 1951. godine. Film nastao po romanu re\u017eirao je\u00a0<strong>Steve Sekely<\/strong>\u00a01962. a dvadesetak godina kasnije bio je redovno na repertoaru RTV Beograd u &#8220;zimskom bioskopu&#8221;.\u00a0Pretpostavljam da je sli\u010dna situacija bila i u Pertu na lokalnoj televiziji. Pogledajte film\/pro\u010ditajte knjigu i otkrijte \u0161ta su &#8220;trifidi&#8221;.<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong>\u00a0<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>#10 :: HUPER :: Jul\u00a02008 :: The Triffids, David McComb, Born Sandy Devotional, Calenture, Gil<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":12074,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[45],"tags":[98],"class_list":["post-1182","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-neke-druge-80e","tag-huper"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1182","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1182"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1182\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12090,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1182\/revisions\/12090"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12074"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1182"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1182"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1182"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}