{"id":12031,"date":"2008-02-05T09:00:03","date_gmt":"2008-02-05T08:00:03","guid":{"rendered":"https:\/\/www.popdepresija.com\/?p=12031"},"modified":"2023-07-22T09:39:06","modified_gmt":"2023-07-22T07:39:06","slug":"the-plimsouls-milion-milja-daleko-od-tebe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.popdepresija.com\/?p=12031","title":{"rendered":"#05 Milion milja daleko (od tebe)"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: right;\">#05 :: HUPER :: Februar 2008 ::<strong><br \/>\n<\/strong><\/p>\n<hr \/>\n<p><em>The Plimsouls, Peter Case, Eddie Munoz, Valley Girl OST, Nicholas Cage, Geffen, Everywhere At Once, Victoria Williams, Diane&#8230;<\/em><br \/>\n<strong><b><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright\" style=\"border: 1px solid black; margin: 2px;\" src=\"http:\/\/media.popdepresija.com\/2013\/07\/huperfebruarplimsouls.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"200\" \/><\/b><\/strong><br \/>\nNije\u00a0<em>&#8220;video ubio radio zvezde&#8221;<\/em>, ma koliko se razni eksperti trudili da nas ubede u to. U formatiranom \u017eivotu formatiranih radio stanica zvezde ionako nisu ni zami\u0161ljene da postoje. Ali uvek \u0107e postojati potreba za DJ-evima koji vas svojim komentarima i anegdotama prosto teraju da po zavr\u0161etku pesme\u00a0<em>&#8220;izguglate&#8221;<\/em>\u00a0\u0161ta je to \u0161to ste \u010duli, gde to mo\u017ee da se skine\/kupi i kakve to veze ima sa va\u0161im \u017eivotom. Internet i satelitske radio stanice vra\u0107aju nadu da radio jo\u0161 ima svoje magije i da je i dalje mogu\u0107e slu\u0161ati neki program, a da vam ne govore svaka tri minuta koliko je stepeni u gradu, koliko je sati i \u0161ta vas o\u010dekuje u nastavku programa.\u00a0Bez obzira da li slu\u0161ate Nika Harkurta (Nick Harcourt) na KCRW, Boba Dilana (Dylan) na XM-u ili Loru Kantrel (Laura Cantrell) na WFMU, imate priliku da zavirite u intimu ljudi koji muziku vole, za nju i od nje \u017eive&#8230;<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-full wp-image-12032\" src=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2023\/07\/theplimsouls.L.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"153\" \/>Nasumi\u010dnim biranjem stanica u ajtjunsu, uleteo sam u stih\u00a0<em>&#8220;I started drifting to a different place\/I realized I was falling off the face of your world\/And there was nothing left to bring me back&#8221;<\/em>\u00a0i po\u017eeleo da magiju grupe\u00a0<strong>the Plimsouls<\/strong>\u00a0podelim sa vama.<\/p>\n<p>U kratkom trenutku slave malobrojnim optimistima izgledalo je da su<strong>\u00a0the Plimsouls<\/strong>\u00a0<em>&#8220;slede\u0107a velika stvar&#8221;<\/em>\u00a0i da se od njih u slede\u0107im godinama mogu o\u010dekivati brojni hitovi i velika dela. Tipi\u010dno za junake ove rubrike, u vreme kada je pesma\u00a0<em>&#8220;A Million Miles Away&#8221;<\/em>\u00a0postala &#8220;pesma trenutka&#8221; bend vi\u0161e nije postojao, ali za razliku od nekih drugih skupova prijatelja, poznanika i ro\u0111aka sa instrumentima, \u010dlanovi benda rastali su se prijateljski i nastavili da prave muziku za sebe i ljude koji ih vole i po\u0161tuju.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-full wp-image-12033\" src=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2023\/07\/plimsouls-zero.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"150\" srcset=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2023\/07\/plimsouls-zero.jpg 150w, https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2023\/07\/plimsouls-zero-144x144.jpg 144w\" sizes=\"auto, (max-width: 150px) 100vw, 150px\" \/><strong>The Plimsouls<\/strong>\u00a0je osnovao krajem sedamdesetih godina pro\u0161log veka harizmati\u010dni Piter Kejs (Peter Case), a bend je ro\u0111en u Los An\u0111elesu. Piter je bio peva\u010d i gitarista i autor skoro svih pesama, a podr\u0161ku i inspiraciju davali su mu gitarista Edi Munjoz (Eddie Munoz), basista Dejvid Pahoa (David Pahoa) i bubnjar Lu Ramirez (Lou Ramirez). U vreme novog talasa (new wave) kada se ve\u0107ina grupa trudila da na sebe skrene pa\u017enje i vizuelno, a ne samo muzikom,\u00a0<strong>the Plimsouls<\/strong>\u00a0bili su atipi\u010dna pojava. Obu\u010deni kao da su se na binu popeli direktno sa ulice, sasvim obi\u010dni i neoptere\u0107eni snovima o globalnom uticaju, svirali su rokenrol, jednostavan, sirov, melodi\u010dan i prepun strasti. Kriti\u010dari su i tada (a i sada) u njihovoj muzici isticali uticaje panka na tradicionalni muzi\u010dki svet u kojem su se kretali junaci ove pri\u010de. Sve se naravno vrtelo oko Pitera Kejsa, koji je gitarske sola\u017ee i flertovanje ritam sekcije ve\u0161to obmotavao oko anga\u017eovanih, duhovitih i direktnih stihova, ostavljaju\u0107i utisak kao da se sve vreme super zabavlja.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-full wp-image-12034\" src=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2023\/07\/valley_girl.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"224\" \/>Prvo izdanje\u00a0<strong>the Plimsouls<\/strong>\u00a0bio je kratkosviraju\u0107i\u00a0<strong>&#8220;Zero Hour&#8221;<\/strong>\u00a0snimljen sa vrlo malo novca i objavljen kao samizdat, ali koji je poslu\u017eio kao uvod u album koji se pojavio 1981. i koji je nosio ime benda. Izdava\u010d je bio lokalni &#8220;Planet Records&#8221;. Pesme &#8220;Zero Hour,&#8221; &#8220;How Long Will It Take?&#8221; ili &#8220;Hush, Hush&#8221; polako su se probijale u svet tinejd\u017eera i postajale &#8220;bitnije od \u017eivota&#8221;, ali za izlazak na veliku scenu zaslu\u017ean je film\u00a0<strong>&#8220;Valley Girl&#8221;<\/strong>. Zahvaljuju\u0107i brojnim televizijama u Srbiji film je u poslednjih nekoliko godina par puta bio prikazan kod nas. Iako je vi\u0161e zna\u010dajan po tome \u0161to je Nikolas Kejd\u017e (Nicholas Cage) ovde prvi put re\u0161io da svoje pravo i slavno prezime (Coppola) sakrije iza tako neupadljivog &#8220;Kejd\u017e&#8221; i po scenariju koji je kako-tako sagra\u0111en oko pesme Frenka Zape (Frank Zappa) ili po debitantskoj re\u017eiji Marte Kulid\u017e (Martha Coolidge), zahvaljuju\u0107i muzici iz filma, hitovima grupa\u00a0<strong>Psychedelic Furs, Sparks, Modern English i the Plimsouls<\/strong>\u00a0film je ostao kao jedan od bitnijih repera epohe i posebno kalifornijske scene. Finansijske neprilike producenata filma nisu dozvolile da se u prodaji na\u0111u i vinil ili kaseta sa saundtrekom (nepravdu je ispravio\u00a0<strong>&#8220;Rhino&#8221;<\/strong>\u00a0desetak godina kasnije, kada se CD sa muzikom iz filma prvi put zvani\u010dno pojavio), ali to ni\u0161ta nije smetalo da pesme i bendovi zastupljeni u<strong>&#8220;Valley Girl&#8221;<\/strong>\u00a0do\u0111u u prvi red, a pre svih tu su bili i statisti sa zadatkom\u00a0<strong>The Plimsouls<\/strong>. Od tri njihove pesme iz filma (&#8220;A Million Miles Away&#8221;, &#8220;Everywhere At Once&#8221; i &#8220;Oldest Story In The World&#8221;) ova prva nametnula se kao generacijska himna i pesma koja je bar na trenutak promenila \u017eivot Kejsu i drugovima. Genijalno uredni\u0161tvo izdava\u010dke ku\u0107e\u00a0<strong>&#8220;Rhino&#8221;<\/strong>\u00a01992. godine kompilovalo je definitivno izdanje debi albuma pod imenom\u00a0<strong>&#8220;The Plimsouls&#8230; Plus&#8221;<\/strong>, koje je obuhvatilo i album i EP i po prvi put omogu\u0107ilo svima da u\u017eivaju u plo\u010di zna\u010dajnoj mo\u017eda koliko i prvo izdanje sastava Big Star. Uz &#8220;Everyday Things&#8221;, &#8220;Now&#8221; ili &#8220;Great Big World&#8221; \u010dini\u0107e vam se kao da slu\u0161ate album Badija Holija (Buddy Holly) koji umesto<strong>\u00a0the Crickets<\/strong>\u00a0predvodi\u00a0<strong>the Replacements<\/strong>.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-full wp-image-12035\" src=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2023\/07\/plimsoulsbig.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"150\" srcset=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2023\/07\/plimsoulsbig.jpg 150w, https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2023\/07\/plimsoulsbig-144x144.jpg 144w\" sizes=\"auto, (max-width: 150px) 100vw, 150px\" \/>Drugi album\u00a0<strong>&#8220;Everywhere At Once&#8221;<\/strong>\u00a0ozna\u010dio je prelazak u tim velikog izdava\u010da,\u00a0<strong>Geffena<\/strong>, a doneo je priliku da se\u00a0<strong>the Plimsouls<\/strong>\u00a0obrate ve\u0107em broju ljudi, rade u boljim uslovima i naviknu na stvari koje im neko sa strane name\u0107e, a sa kojima nisu bili ba\u0161 najsre\u0107niji. Produkcija D\u017eefa Ajri\u010da (Jeff Eyrich), u mnogo \u010demu sli\u010dna je onome \u0161to Brendan Obrajen (O&#8217;Brien) radi poslednjih desetak godina na albumima Pearl Jam, Metjua Svita (Matthew Sweet) ili Brusa Springstina (Bruce Springsteen) i kao takva &#8220;uspela&#8221; je da dosta razbla\u017ei energiju benda, zamuti gitarsku \u010daroliju i ostavi utisak da ne\u0161to nije kako treba. Bend je snimio novu verziju pesme &#8220;A Million Miles Away&#8221;, a pored od ranije poznatih favorita u prvi plan isko\u010dile su i &#8220;Play the Breaks,&#8221; &#8220;Inch By Inch&#8221; i &#8220;Shaky City&#8221;. Pesni\u010dka ve\u0161tina Pitera Kejsa usavr\u0161avala se rapidno svakom novom pesmom. \u010cesto su u prvi plan izbijale socijalne teme, obi\u010dne i stvarne: \u201cMy Life Ain\u2019t Easy,\u201d \u201cLie, Beg, Borrow and Steal\u201d ili \u201cHow Long Will It Take?\u201d svaka na svoj na\u010din bavile su se ve\u010dnom dilemom &#8220;ustati ili odustati&#8221;, a jedine lep\u0161e od pesama sa socijalnim temama bile su pesme o raskidima, kao \u0161to su\u00a0 \u201cOldest Story in the World\u201d ili potresna \u201cA Million Miles Away.&#8221;<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-full wp-image-12036\" src=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2023\/07\/onenightiamerica.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"150\" srcset=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2023\/07\/onenightiamerica.jpg 150w, https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2023\/07\/onenightiamerica-144x144.jpg 144w\" sizes=\"auto, (max-width: 150px) 100vw, 150px\" \/>Polovi\u010dni uspeh saradnje sa &#8220;mejd\u017eorom&#8221; i nesavr\u0161enosti finalnog zvuka na novoj plo\u010di sigurno su dosta uticali da se bend rasturi prakti\u010dno dok je vinil bio na putu do prodavnica i da svako krene na svoju stranu. Poslednji koncert<strong>\u00a0the Plimsouls\u00a0<\/strong>odr\u017eali su na do\u010deku nove 1984. godine&#8230;<\/p>\n<p>Potvrda da su<strong>\u00a0the Plimsouls<\/strong>\u00a0po\u010detkom osamdesetih bili verovatno najbolja LA grupa u\u017eivo, do\u0161la je 1988. godine, kada je objavljen album\u00a0<strong>&#8220;One Night in America&#8221;<\/strong>, koji je po dosta nesigurnim se\u0107anjima Kejsa snimljen na koncert u Klivlendu, verovatno tokom 1983. godine, u vreme izlaska druge i finalne plo\u010da benda. Ako \u017eelite da \u010dujete kako zvu\u010di bend koji za vreme koncerta kanali\u0161e sve, od Lenona (Lennon) do Elvisa, od the Byrds do Little Richarda i koji predvodi nadahnuti frontmen i talentovani peva\u010d onda je ovaj album neophodan u va\u0161oj kolekciji. Mnogi se sla\u017eu da\u00a0<strong>the Plimsouls<\/strong>\u00a0nikada ovako nisu zvu\u010dali na studijskim albumima, a taj utisak ne\u0107e pokvariti ni sitne tehni\u010dke gre\u0161ke u snimku i mikrofonije.\u00a0<strong>&#8220;One Night in America&#8221;<\/strong>\u00a0predstavlja 40-ak minuta esencije rokenrola i pravi &#8220;best of&#8221; benda koji je sebe ugradio u bukvare power-popa.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-full wp-image-12037\" src=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2023\/07\/506474_356x237.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"99\" \/>Sredinom devedesetih, Piter Kejs se na par nedelja pridru\u017eio momcima \u2013 samo je Ramireza zamenio bunjar\u00a0<strong>Blondie\u00a0<\/strong>Klem Burk (Clem Burke) \u2013 na povratni\u010dkom albumu\u00a0<strong>&#8220;Kool Trash&#8221;<\/strong>, a tokom slede\u0107ih desetak godina \u010desto su se ponovo sastajali, svirali divne koncerte i u\u017eivali u muzici koju su fanovi u\u010dinili besmrtnom. U poslednje dve decenije Kejs je od lidera benda postao ugledni solista, kantautor, pesnik, peva\u010d, gitarista i istra\u017eiva\u010d muzi\u010dkog nasle\u0111a Amerike. Tokom 2006. godine objavio je i prvu knjigu, intimni pogled na po\u010detak karijere\u00a0<strong>&#8220;As Far As You Can Get Without Passport&#8221;<\/strong>. Vi\u0161e puta nominovan je za muzi\u010dkog ekvivalenta &#8220;Oskaru&#8221; \u2013 &#8220;Grammy&#8221;, a ko zna &#8211; mo\u017eda kada u trenutku kada budete \u010ditali ovaj tekst i dobije presti\u017enu nagradu za genijalni album\u00a0<strong>&#8220;Let Us Now Praise Sleepy John&#8221;<\/strong>.<\/p>\n<p>\u0160est godina tokom osamdesetih bio je o\u017eenjen sa jedinstvenom Viktorijom Vilijams (Victoria Williams), a bolan raskid sa drugom suprugom Dajen (Diane) poku\u0161ao je nekako da razjasni na albumu\u00a0<strong>&#8220;Beeline&#8221;<\/strong>\u00a0(2002). Nekoliko puta godi\u0161nje odr\u017eava svojevrsne &#8220;radionice&#8221; na kojima klincima poku\u0161ava da prenese deo svoje magije i zanata u pisanju pesama. Tokom skoro \u010detiri decenije duge karijere, Piter Kejs je siguran samo u jedno:\u00a0<em>&#8220;Pesnik (songrajter) mora da zna da ispri\u010da pri\u010du. Mnogo je va\u017eniji na\u010din na koji \u0107ete ne\u0161to re\u0107i, od onoga \u0161ta ste rekli.&#8221;<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>#05 :: HUPER :: Februar 2008 :: The Plimsouls, Peter Case, Eddie Munoz, Valley Girl<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":12038,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[45],"tags":[98],"class_list":["post-12031","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-neke-druge-80e","tag-huper"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12031","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12031"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12031\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12093,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12031\/revisions\/12093"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12038"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12031"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12031"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12031"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}