{"id":1355,"date":"2005-10-01T12:39:50","date_gmt":"2005-10-01T10:39:50","guid":{"rendered":"http:\/\/blog.popdepresija.com\/?p=1355"},"modified":"2013-07-27T12:45:34","modified_gmt":"2013-07-27T10:45:34","slug":"richard-hawley-coles-corner-mute-2005","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.popdepresija.com\/?p=1355","title":{"rendered":"Richard Hawley: Coles Corner [Mute, 2005]"},"content":{"rendered":"<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright\" style=\"border: 1px solid black; margin: 2px;\" alt=\"\" src=\"http:\/\/media.popdepresija.com\/2013\/07\/RH-CC.jpg\" width=\"300\" height=\"300\" \/>Ako va\u0161 prvi susret sa Ri\u010dardom Houlijem bude njegova tre\u0107a plo\u010da, bi\u0107ete ube\u0111eni da slu\u0161ate a) kolekciju neobjavljenih snimaka Roja Orbisona; b) album nepriznatog sina D\u017eonija Ke\u0161a; c, i najmanje mogu\u0107e) izgubljene pesme Lija Hejzelvuda koje aran\u017eiraju Bart Bakarak i Majkl \u0110akino (za google entuzijaste: Bacharach\/Giacchino). Otkrovenje je saznati da je u 2005. godini mogu\u0107e snimiti plo\u010du koja zvu\u010di kao da je pravljena cirka \u0161ezdesete, pre nego \u0161to je smog postao sastavni deo ljudske DNK, pre no\u0107nih mor\u00e2 o nuklearnim pe\u010durkama.<\/p>\n<p>U doba kada se ne\u017enost slavila jednostavnim poklonima u obliku srca. Na sre\u0107u, Houli nije od onih postmodernih barbarogenija kojima sopstveni koncept ugu\u0161i talenat (a ubrzo i publiku). On samo \u017eeli da glasom i gitarom prevede sve one melodije koje su, \u010dini se oduvek, \u010dekale da ih neko izvu\u010de i prizove nostalgiju za ne\u010dim \u0161to nikada niste do\u017eiveli.<\/p>\n<p>Album Cole&#8217;s Corner nazvan je po poznatom okupljali\u0161tu zaljubljenih parova u \u0160efildu, ali Houlijeva ljubavna pisma manje su upu\u0107ena odre\u0111enom mestu, koliko odre\u0111enom ose\u0107anju. Leptiri\u0107ima u stomaku onog koji cve\u0107em do\u010dekuje voljeno stvorenje. Seti pritajenog idealiste koji je me\u0111u ljudima usamljeniji nego kad je s\u00e2m. Onom neobja\u0161njivom (ali tako \u010dvrstom) verovanju koje dolazi sa prole\u0107em\u2014da neko, negde, nekad, nekako&#8230;<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright\" style=\"border: 1px solid black; margin: 2px;\" alt=\"\" src=\"http:\/\/media.popdepresija.com\/2013\/07\/richhawley_delshannon.jpg\" width=\"372\" height=\"192\" \/>Ve\u0107 uvodni taktovi naslovne numere\u2014guda\u010di koji trepere melodiju \u00abO sole mio\u00bb, sneni vokal\u2014zadaju \u0161timung srceparaju\u0107e jednostavnosti, prizivaju\u0107i u svest ono prijatno ljulju\u0161kanje tokom \u0161etnje gradom, nakon neprospavane no\u0107i. Protagonista \u00abJust Like the Rain\u00bb, rilkeovski melanholik, praznim ulicama nastavlja potragu za svojom Kaliopom. \u00abHotel Room\u00bb lelujavim eho-efektima na gitari do\u010darava lenjost nedeljnog popodneva, momenat kad svet van va\u0161e sobe prestaje da postoji.<\/p>\n<p>Ipak, kruna albuma je \u0161estominutna \u00abOcean\u00bb. Ne\u0161to \u0161to po\u010dinje kao nenametljiva balada, isprva opreznim vokalom i bubnjevima koji zvu\u010de kao da su snimani pod vodom, postepeno se raspline u simfoniju, gde se guda\u010di valjaju kao talasi \u0161to tvore \u00abzelenu sobu\u00bb za Mikija Keta, najve\u0107eg surfera svih vremena, a Houlijev glas postaje epopeja prostrana da obuhvati i onaj okean pred kojim junaci serije Lost, i posle svih gubitaka i odricanja, ne mogu a da ne stoje op\u010dinjeni, razoru\u017eani prizorom njegove veli\u010danstvene postojanosti.<\/p>\n<p>Houli je pravi romantik, koji kroz nevinost i nepretencioznost dosti\u017ee \u010distotu Kitsove vizije, a da nijednom ne sklizne u za\u0161e\u0107erenost \u0160openovog valcera. Prvi put je uvek najbolje, ali samo zato \u0161to svaki slede\u0107i ne mo\u017ee biti prvi, zar ne?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ako va\u0161 prvi susret sa Ri\u010dardom Houlijem bude njegova tre\u0107a plo\u010da, bi\u0107ete ube\u0111eni da slu\u0161ate<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1358,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28,24],"tags":[],"class_list":["post-1355","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-recenzije","category-dokolica"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1355","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1355"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1355\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1359,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1355\/revisions\/1359"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1358"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1355"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1355"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1355"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}