{"id":453,"date":"2010-02-08T13:01:15","date_gmt":"2010-02-08T12:01:15","guid":{"rendered":"http:\/\/blog.popdepresija.com\/?p=453"},"modified":"2013-06-29T13:18:08","modified_gmt":"2013-06-29T11:18:08","slug":"tim-smithmidlake-diskretni-sarm-proslosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.popdepresija.com\/?p=453","title":{"rendered":"Tim Smith\/Midlake: Diskretni \u0161arm pro\u0161losti"},"content":{"rendered":"<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright\" style=\"border: 1px solid black;\" alt=\"\" src=\"http:\/\/www.popdepression.com\/inter_recen\/midlake_2010.jpg\" width=\"200\" height=\"150\" border=\"0\" \/>Mesto Denton u dr\u017eavi Teksas ima moto &#8216;Severno od obi\u010dnog&#8217; (North of Ordinary). Tamo se nalazi Univerzitet Severnog Teksasa sa svojim \u010duvenim muzi\u010dkim smerom, na kom su se upoznala \u010detvorica \u010dlanova grupe Midlake u jesen 1997.\u00a0 U to vreme, Tim Smit je svirao saksofon, imali su peva\u010dicu, bend je cepao klasi\u010dni d\u017eez-fank rok, podra\u017eavaju\u0107i na svoj na\u010din Herbija Henkoka, Stivija Vondera i \u0160aka Kan. U decembru 2001. naterali su Erika Pulida, koji im je do tada bio &#8216;menad\u017eer&#8217;, da se prihvati elektri\u010dne gitare i pridru\u017ei se bendu, a Tim je postao privremeni peva\u010d, &#8216;dok ne nai\u0111e neko bolji&#8217;.<\/p>\n<p>Na po\u010detku njihove evropske promocije tre\u0107eg albuma &#8216;Courage of Others&#8217; imala sam sre\u0107u da ih gledam u\u017eivo na rasprodatom koncertu 2. februara u pariskom klubu Nouveau Casino (veliku zahvalnost dugujem Sajmonu Rejmondu) i da potom razgovaram sa njihovim frontmenom Timom Smitom.<\/p>\n<p>Midlake su \u010dudesni u\u017eivo. Sedmorica muzi\u010dara na bini &#8211; puno gitara, \u010dak dve flaute, klavijatura, bas i bubanj. Glasno konstatujem da je danas dosta hrabro voditi na turneju sedam muzi\u010dara&#8230;<br \/>\n&#8220;<strong>Jo\u0161 uvek nismo ni\u0161ta zaradili od koncerata, uspevamo tek da pokrijemo tro\u0161kove. A tu su jo\u0161 i tour menad\u017eer i tonac, kao i prodavac mercha koji je obi\u010dno iz kluba u kom sviramo ali ga mi pla\u0107amo. Skupo je voditi tolike ljude, nadam se da \u0107emo uskoro po\u010deti da zara\u0111ujemo neki novac,&#8221;\u00a0<\/strong>odgovara spokojno Tim, koji u svakom slu\u010daju stavlja umetni\u010dke kriterijume ispred finansijskih.<\/p>\n<p>Koncert po\u010dinje tiho, zvukom flaute koja uvodi u fenomenalnu &#8216;Winter Dies&#8217; i na trenutak izgleda kao da smo na \u0161kolskoj priredbi talentovanih \u010dlanova muzi\u010dke sekcije. Ali to je samo varka. Midlake su koncertno uspeli da ovladaju najve\u0107om od svih tajni \u2013 da zvuk albuma koji je intiman i suptilan u svim svojim detaljima &#8216;prevedu&#8217;, obogate, razgranaju i poja\u010daju tako da naprave \u010dist rok do\u017eivljaj, mo\u0107an i uzbudljiv do suza. Upravo se na kocertu prime\u0107uje sve ve\u0107i odmak od uticaja d\u017eez obrazovanja \u2013 preciznost sviranja i detaljno posve\u0107ivanje aran\u017emanima polako ustupaju mesto prljavijem i bu\u010dnijem zvuku.<br \/>\n<strong>&#8220;Poku\u0161avamo da se otarasimo te preciznosti u zvuku, trudimo se da stvari postanu sirovije i nadam se da \u0107emo na slede\u0107em albumu jo\u0161 vi\u0161e uspeti u tome. Nije da bilo ko \u017eeli tu \u2018preciznost\u2019, ona dolazi sa \u010dinjenicom da ve\u0107inu benda \u010dine d\u017eez muzi\u010dari, izgleda da jo\u0161 uvek ne mo\u017eemo da pobegnemo od toga.&#8221;<\/strong><\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"Midlake \/ Head Home @ Nouveau Casino Paris 2010 02 02\" width=\"640\" height=\"360\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/esrwkbbKvvU?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" referrerpolicy=\"strict-origin-when-cross-origin\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p><strong>Midlake singing &#8220;Head Home&#8221;<br \/>\n<\/strong><strong>Midlake &#8211; Live@Nouveau Casino Paris 2010 02 02<br \/>\n<\/strong><em>SETLISTA: Winter Dies &#8211; The Horn &#8211; Small Mountain &#8211; Bandits &#8211; Young Bride &#8211; Courage of Others &#8211; Fortune &#8211; Rulers, Ruling All Things &#8211; Van Occupanther &#8211; Roscoe &#8211; Acts of Man &#8211; Children of the Grounds &#8211; Core of Nature &#8211; Bring Down &#8211; Head Home bis: Branches<\/em><\/p>\n<p>Dok su se smenjivale pesme, uglavnom sa novog albuma, kroz glavu su mi prolazili Eagles, Blue Oyster Cult, Led Zeppelin, uprkos tome \u0161to je svima o\u010digledno da su inspiracija za novi album bili Steeleye Span, Fairport Convention, Pentangle, Jethro Tull ili The Incredible String Band. Neko ko je, kao Tim Smith, tre\u0107inu \u017eivota proveo slu\u0161aju\u0107i D\u017eona Koltrejna i Jana Garbareka, sada se verovatno ose\u0107a kao Alisa u zemlji \u010duda&#8230;<\/p>\n<p><strong> &#8220;Ja sam dosta kasno upoznao \u2018pop-rok\u2019. Tokom odrastanja nisam slu\u0161ao ni Led Zeppelin, ni Beatles, Black Sabbath niti i\u0161ta sli\u010dno. Tek sam u drugoj polovini svojih dvadesetih po\u010deo da preslu\u0161avam tu muziku. Za mene je d\u017eez bio jedina konstanta. Zato svaki album i zvu\u010di druga\u010dije, jer u vreme dok nastaje otkrivam neku \u2018novu\u2019 staru muziku. Na ovom ima vi\u0161e uticaja britanskog folka, dok je Van Occupanther vi\u0161e bio u duhu ameri\u010dkih sedamdesetih &#8211; Fleetwood Mac, America i Neil Young, jer u to vreme sam njih prvi put slu\u0161ao. Normalno, odmah sam se zaljubio u sve to i odatle se \u010duju ti uticaji. Tako je bilo i u slu\u010daju novog albuma, samo \u0161to su \u2018na tapetu\u2019 bili britanski folkeri.&#8221;<\/strong><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright\" style=\"border: 1px solid black;\" alt=\"\" src=\"http:\/\/www.popdepression.com\/inter_recen\/album_artwork.jpg\" width=\"200\" height=\"200\" border=\"0\" \/>Prethodni album \u2018<strong>The Trials of Van Ocupanther<\/strong>\u2019 bio je\u00a0<em>sleeper<\/em>\u00a0hit 2006, omiljen i me\u0111u kritikom i me\u0111u publikom, a naro\u010dito me\u0111u kolegama muzi\u010darima. Njihov melanholi\u010dni, retro manirizam, sa ne\u017enim melodijama, preciznim aran\u017emanima i skladnim vi\u0161eglasjem oti\u0161ao je korak dalje na aktuelnom \u2018<strong>The Courage of Others<\/strong>\u2019, koji je introvertniji, kompleksniji i samim tim manje pristupa\u010dan, ali zato upornog, zaintrigiranog slu\u0161aoca nagra\u0111uje svakim slede\u0107im slu\u0161anjem. Stalna borba sa d\u017eez nasle\u0111em, potreba da se zvuk ne raspline u pojedina\u010dna svira\u010dka \u2018lutanja i tra\u017eenja\u2019, teme su koje ih stalno okupiraju, no \u0161ta se promenilo u odnosu na prethodni album&#8230;\u00a0<strong><br \/>\n&#8220;Stra\u0161no se trudim da izbacim d\u017eez iz na\u0161e muzike&#8230;druga\u010dije je bilo u tom smislu \u0161to sada mnogo vi\u0161e funkcioni\u0161emo kao bend, zajedni\u010dki. Van Occupanther je bio te\u017eak, mislim i ovaj je bio na svoj na\u010din, ali na prethodnom smo stalno morali da smirujemo instrumente \u2013 uti\u0161aj bubnjeve, prigu\u0161i bas&#8230;ovog puta imali smo ose\u0107aj jedinstva, sve pesme su nastale tako \u0161to zajedno po\u010dnemo da d\u017eemujemo kao zagrevanje i odmah nastavljamo snimanje pesama kao pravi bend.&#8221;<\/strong><\/p>\n<p>Midlake nisu usamljeni u svojoj op\u010dinjenosti muzi\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u. Kako oni sebe vide u aktualnom povratku \u2018chamber\u2019 i drugih ogranaka folka, koji su ozvani\u010deni potpunim medijskim trijumfom debi albuma\u00a0<strong>Fleet Foxes<\/strong>&#8230;\u00a0<strong><br \/>\n&#8220;Uop\u0161te ne razmi\u0161ljam o tome. Ne smetaju nam pore\u0111enja i sme\u0161tanja u odre\u0111ene \u2018fioke\u2019. Volim Fleet Foxes, oni su odli\u010dan bend. Ali oni koje bih izdvojio su Espers, i oni su od \u2018modernih\u2019 bendova mo\u017eda izvr\u0161ili najve\u0107i uticaj na nas. Ina\u010de, zaista ne razmi\u0161ljam o tim stvarima, ne slu\u0161am puno savremene muzike, osim Espers i Feathers. Odrastao sam u druga\u010dijem okru\u017eenju, volim starije stvari, stariju muziku, stare filmove&#8230;<\/strong>&#8221;<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright\" style=\"border: 1px solid black;\" alt=\"\" src=\"http:\/\/www.popdepression.com\/inter_recen\/andrej%20rubljov.jpg\" width=\"200\" height=\"146\" border=\"0\" \/>Kad smo kod starih filmova, na omotu \u2018<strong>The Courage of Others<\/strong>\u2019 bend odaje po\u010dast jednom od Timovih omiljenih filmova \u2018<strong>Andej Rubljov<\/strong>\u2019 Andreja Tarkovskog. Sre\u0107om, taj podatak saznala sam tek posle koncerta, tako da je Tim bio po\u0161te\u0111en op\u0161irnog ispitivanja o smislu \u017eivota i umetnosti. &#8216;Kad bi svet bio divan i harmoni\u010dan, umetnost tada, sigurno, ne bi bila potrebna. \u010covek ne bi tra\u017eio harmoniju u nekakvim, da tako ka\u017eem, sporednim delatnostima, on bi \u017eiveo harmoni\u010dno i to bi mu bilo dovoljno. Po mom mi\u0161ljenju, umetnost postoji samo zato \u0161to je svet lo\u0161e ustrojen. I ba\u0161 o tome se govori u mom &#8216;<strong>Rubljovu<\/strong>&#8216;, rekao je jednom prilikom autor filma. I zaista, \u2018<strong>Rubljov<\/strong>\u2019 je bio ultimativna inspiracija za \u2018<strong>The Courage of Others<\/strong>\u2019 \u2013 \u0161ta \u010diniti u svetu toliko uni\u0161tenom i iskvarenom, gde je uteha, smisao, hrabrost, \u010demu umetnost \u2013 velika egzistencijalna pitanja koja \u0107e neke ostaviti potpuno ravnodu\u0161nim a neke provocirati tokom celog \u017eivota. Glas Tima Smita svedeno, prigu\u0161eno\u00a0 s jedne strane saose\u0107a sa svetom u ru\u0161evinama, a s druge lamentira nad njegovom propa\u0161\u0107u izazvanom ljudskom gordo\u0161\u0107u i glupo\u0161\u0107u. \u2018<strong>The Courage of Others<\/strong>\u2019 zainteresovanom slu\u0161aocu donosi spokoj koji nije svojstven na\u0161em vremenu, podse\u0107a na skromnost kao jednu divnu i zaboravljenu vrlinu i opominje da mi kao vrsta imamo jo\u0161 samo koju godinu da \u2018promenimo pona\u0161anje\u2019. Dileme, sumnje, razo\u010darenja su redovne stanice u potrazi za harmonijom, u svemu i sa svima, a\u00a0 \u2018<strong>The Courage of Others<\/strong>\u2019 je tu da nas ohrabri na tom putu.<\/p>\n<p>Biv\u0161i peva\u010d sastava\u00a0<strong>The Czars<\/strong>, D\u017eon Grant snimio je svoj prvi solo album \u2018<strong>Queen of Denmark<\/strong>\u2019 sa \u010dlanovima grupe Midlake. Tim Smit je objasnio kako je do toga do\u0161lo:<br \/>\n<strong>&#8220;Upoznali smo ga na turneji, svirali smo \u010dak zajedno na nekoliko koncerata. Po\u0161to smo se sprijateljili, pozvali smo ga da do\u0111e kod nas u Teksas da snimi album za d\u017eabe ili vrlo jeftino, po\u0161to u Dentonu imamo svoj studio. Pristao je i narednih \u0161est meseci je manje-vi\u0161e \u017eiveo kod nas po\u0161to je povremeno morao da odlazi u Denver i Njujork da bi zaradio neki novac. Odseo je u jednoj od na\u0161ih tada\u0161njih ku\u0107a, i mi bismo preko dana snimali na\u0161 Midlake album, a uve\u010de bi neko radio sa D\u017eonom. Uglavnom su to bili basista Pol Alegzander i gitarista Erik Pulido. Ne bih voleo da iko pomisli da je to album Midlake SA D\u017eonom Grantom ili obrnuto \u2013 nije ceo bend sedeo s njim u studiju i ve\u017ebao pesme. Kada mu je bio potreban bubnjar pozvao bi Mekinzija, sve odluke je donosio D\u017eon sam. Sve deonice na klavijaturama i pevanje je obavio on (s tim \u0161to je imao i jednu devojku koja je pevala pomo\u0107ne vokale). Na\u0161 zadatak je bio samo da pritisnemo \u2018snimanje\u2019 i da sve u studiju funkcioni\u0161e. Sve ostalo je bilo na D\u017eonu. I album zvu\u010di sjajno.&#8221;<\/strong><\/p>\n<p>Pi\u0161e: Svetlana \u0110olovi\u0107\/PD<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Mesto Denton u dr\u017eavi Teksas ima moto &#8216;Severno od obi\u010dnog&#8217; (North of Ordinary). Tamo se<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":454,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[15],"tags":[],"class_list":["post-453","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-intervjui-2"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/453","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=453"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/453\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":462,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/453\/revisions\/462"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/454"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=453"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=453"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=453"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}