{"id":602,"date":"2005-06-18T10:25:33","date_gmt":"2005-06-18T08:25:33","guid":{"rendered":"http:\/\/blog.popdepresija.com\/?p=602"},"modified":"2023-08-09T21:05:56","modified_gmt":"2023-08-09T19:05:56","slug":"jason-molina-verujem-da-treba-pevati-onako-kako-govorimo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.popdepresija.com\/?p=602","title":{"rendered":"Jason Molina: Verujem da treba pevati onako kako govorimo"},"content":{"rendered":"<figure id=\"attachment_12276\" aria-describedby=\"caption-attachment-12276\" style=\"width: 1214px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"wp-image-12276 size-full\" src=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/gullick7_wide-c5cd193e8bd279cf69b5a356849fb0928bd9c98d-s1400-c100.jpg\" alt=\"\" width=\"1214\" height=\"682\" srcset=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/gullick7_wide-c5cd193e8bd279cf69b5a356849fb0928bd9c98d-s1400-c100.jpg 1214w, https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/gullick7_wide-c5cd193e8bd279cf69b5a356849fb0928bd9c98d-s1400-c100-300x169.jpg 300w, https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/gullick7_wide-c5cd193e8bd279cf69b5a356849fb0928bd9c98d-s1400-c100-1024x575.jpg 1024w, https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/gullick7_wide-c5cd193e8bd279cf69b5a356849fb0928bd9c98d-s1400-c100-768x431.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 1214px) 100vw, 1214px\" \/><figcaption id=\"caption-attachment-12276\" class=\"wp-caption-text\">Foto: Steve Gullick<\/figcaption><\/figure>\n<p>Dva ovogodi\u0161nja albuma grupe <strong>Magnolia Electric Co<\/strong>, \u201c\u017eivi\u201d \u201cTrials &amp; Errors\u201d i studijski \u201cWhat Comes After The Blues\u201d (oba za Secretly Canadian), idealna su za upoznavanje sa D\u017eejsonom Molinom i muzikom koju stvara. S jedne strane oni daju pravi presek snage grupe u\u017eivo, pesni\u010dkih kvaliteta i ve\u0161tine muzi\u010dara, a sa druge &#8211; genijalni pogled sa strane na muzi\u010dko nasle\u0111e Amerike u poslednjih pedesetak godina.<\/p>\n<p><em>Intervju sa D\u017eejsonom Molinom premijerno je snimljen i emitovan u subotu 18. juna 2005. u emisiji &#8220;Dole na uglu&#8221; autora \u017dikice Simi\u0107a, koja se svake subote od 19 do 21h emituje na radiju B92.<\/em><\/p>\n<p><strong>Koliko si do sada zadovoljan turnejom po Evropi? Ovo je prvi put da \u0107e\u0161 da svira\u0161 u Hrvatskoj i Srbiji. Kako se ose\u0107a\u0161 kada svira\u0161 prvi put na nekoj \u201cnepoznatoj teritoriji\u201d?<br \/>\nJason Molina&gt;\u00a0<\/strong>U ovom trenutku, najvi\u0161e mi zna\u010di to \u0161to uop\u0161te imamo priliku da sviramo u tom delu sveta (isto\u010dna Evropa), da postoji intresovanje publike i da postoje ljudi koji su spremni da ulo\u017ee svoje vreme i napor da dovedu jedan bend poput na\u0161eg u takve sredine. Jer, ruku na srce, Magnolia nije ba\u0161 tako poznat bend, ali u svetu alternativne muzike to je bend sa lepom istorijom.<\/p>\n<p><strong>Poslednjih desetak godina radio si uglavnom kao solo muzi\u010dar (kao Songs: Ohia, Jason Molina, Pyramid Electric Co), ali uvek si bio otvoren za saradnju sa svima. Ovoga puta nastupa\u0161 kao \u010dlan benda. \u0160ta ta promena zna\u010di za tebe?<br \/>\nJM&gt;\u00a0<\/strong>Tokom poslednjih desetak godina, meni kao autoru puno je zna\u010dilo to \u0161to imam mogu\u0107nost da izaberem razli\u010dite saradnike \u2013 bilo da se radi o snimanju albuma ili da se radi o turneji, jer ponekad oni koji u\u010destvuju na snimanju ne mogu da idu na turneje. Biti sa bendom, za mene zna\u010di prvenstveno mogu\u0107nost da se fokusiram na zajedni\u010dku svirku. Ne \u017eelim da zvu\u010dim banalno, ali sva moja pa\u017enja usmerena je na to kako se ja uklapam u bend, tako da pesme zvu\u010de \u0161to bolje &#8211; od probe do nastupa iz ve\u010deri u ve\u010de. \u0160to se ti\u010de benda, ritam sekciju \u010dine bubnjar Mark Rice i basista Pete Schreiner. Gitarista je Jason Groth, zatim tu je Mike Brenner, koji svira pedal stil gitaru, a tu je i Mike Kapinus, zadu\u017een za duva\u010dke instrumente i klavijature &#8211; to je postava koja je sada na evropskoj turneji.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter wp-image-12278 size-full\" src=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/jason-molina-2.jpg\" alt=\"\" width=\"800\" height=\"500\" srcset=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/jason-molina-2.jpg 800w, https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/jason-molina-2-300x188.jpg 300w, https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/jason-molina-2-768x480.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/p>\n<p><strong>Nekako je obi\u010daj da kada se pri\u010da o tvojoj muzici, stalno se pominju Will Oldham, Neil Young i ponekad Leonard Cohen. Ko je na tebe bitno uticao kada si po\u010dinjao da slu\u0161a\u0161 muziku i \u0161ta ti i momci iz benda slu\u0161ate ovih dana u kombiju, dok se vozite kroz Evropu?<\/strong><br \/>\n<strong>JM&gt;<\/strong>\u00a0Dok se vozim kroz Evropu, ne slu\u0161am ni\u0161ta! Zaista, na ovoj turneji uop\u0161e ne slu\u0161am muziku u kombiju. Prethodnih godina na putovanjima sam puno slu\u0161ao AC DC, Black Sabbath i sli\u010dnu \u201cheavy\u201d muziku. Ranije su me tako\u0111e zanimale i druge noisy stvari, bendovi poput Throbbing Gristle, Butthole Surfers, a u isto vreme slu\u0161ao sam i puno d\u017eeza i bluza. Sada ne slu\u0161am gotovo ni\u0161ta od nove muzike. Trans Am su mi je jedan od omiljenih bendova. Kao i The (Fucking) Champs.<\/p>\n<p><strong>Trans Am su svirali kod nas (u Beogradu) pre ne\u0161to vi\u0161e od godinu dana. Bio je to fantasti\u010dan koncert, a u organizaciji istih ljudi (PD-DOB) i ti dolazi\u0161 u Beograd.<br \/>\nJM&gt;\u00a0<\/strong>To je fantasti\u010dno. U\u017eivo Trans Am su stvarno neverovatni!<\/p>\n<p><strong>Ova turneja je promotivna za dve nove plo\u010de, \u201c\u017eivu\u201d \u201cTrials &amp; Errors\u201d i studijsku \u201cWhat Comes After The Blues\u201d. Muzi\u010dki novinari, kada je ova druga plo\u010da u pitanju, stalno isti\u010de u prvi plan da je jedna od glavnih ispiracija za nju bila pesma \u201cI Saw The Light\u201d Hanka Williamsa. Da li je mogu\u0107e da pesma sama, jedna i jedinstvena bude toliko mo\u0107na i bitna, da postane inspiracija za neko potpuno novo delo? I da li se na\u010din na koji ti pi\u0161e\u0161 pesme promenio tokom svih ovih godina?<br \/>\nJM&gt;\u00a0<\/strong>Iako sam \u010desto na dugim (i u\u010destalim) turnejama sa svim svojim razli\u010ditim projektima, trudim se da nikad ne zapostavim pisanje pesama. Fantasti\u010dne, mo\u0107ne i te\u0161ke pesme mogu da nastanu iz samo dva ili tri akorda na gitari, sa veoma direktnim efektom na slu\u0161aoca. Verujem da treba pevati onako kako govorimo. Verujem da se treba dr\u017eati najdirektnijeg i najjednostavnijeg na\u010dina pisanju pesama. Ako ose\u0107a\u0161 da ne\u0161to treba da doda\u0161, to mora da bude tako da ne oduzima\u0161 ni\u0161ta od glavne emocije u pesmi, sve mora da bude dobro izbalansirano. Kada pi\u0161em pesmu, trudim se da je napi\u0161em tako da mo\u017ee da \u2018opstane\u2019 samo sa glasom i gitarom, bez benda \u2013 ako uspem u tome, onda zna\u010di da je pesma \u2018vredna\u2019 da je i ostatak benda nau\u010di.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright wp-image-12280\" src=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/dylanlong6-768x1024.jpg\" alt=\"\" width=\"350\" height=\"467\" srcset=\"https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/dylanlong6-768x1024.jpg 768w, https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/dylanlong6-225x300.jpg 225w, https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/dylanlong6-1152x1536.jpg 1152w, https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/dylanlong6-1536x2048.jpg 1536w, https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/dylanlong6-1024x1365.jpg 1024w, https:\/\/www.popdepresija.com\/wp-content\/uploads\/2005\/06\/dylanlong6.jpg 1704w\" sizes=\"auto, (max-width: 350px) 100vw, 350px\" \/>\u0160to se ti\u010de pesme &#8220;I Saw The Light&#8221;, to je jedna vrlo specifi\u010dna pesma koju sam slu\u0161ao od kad znam za sebe. Od kad sam je prvi put \u010duo, imam utisak da me na neki na\u010din \u2018uzela pod svoje\u2019. Desilo se ne\u0161to \u0161to ne umem ba\u0161 da objasnim. Odjednom sam uspeo da je odsviram, iako nikad nisam u\u010dio da je sviram \u2013 tokom improvizacija sa bendom. Jednostavno se desilo da sam spontano po\u010deo da je pevam. Poku\u0161avaju\u0107i da odgonetnem za\u0161to mi je ta pesma tako posebna, nisam do\u0161ao ni do kakvog suvislog odgovora. Na to, kao i na sva druga pitanja koja se ti\u010du \u017eivota, poku\u0161avam da odgovorim pi\u0161u\u0107i sopstvene pesme.<\/p>\n<p><strong>Jednu plo\u010du (The Lioness) snimio si u \u0160kotskoj, neke druge u \u010cikagu, Klivlendu&#8230; \u010cesto putuje\u0161, a pesme ba\u0161 ne biraju vreme \u201ckada \u0107e da se pojave\u201d. Da li misli\u0161 da si sposoban da neku slede\u0107u plo\u010du napravi\u0161 u nekom novom podneblju, mo\u017eda \u010dak i na Balkanu?<br \/>\nJM&gt;\u00a0<\/strong>Apsolutno. Sve vreme dok smo na turnejama, ja pi\u0161em nove pesme. Dobar deo pesama na mojim albumima nastao je ili u hotelskim sobama ili rano ujutru posle koncerta, a neke sam napisao u kombiju. Po\u0161to je ova turneja \u201czbijenija\u201d i ima mnogo vi\u0161e publike na koncertima, imam mnogo manje slobodnog vremena izme\u0111u nastupa da bih zavr\u0161io zapo\u010dete pesme. Lako mogu da zamislim kako provodim tri dana negde u planinama ili negde na selu, mo\u017eda \u010dak i u nekom gradu, tako \u0161to bih svirao ili \u010dak snimao ne\u0161to sa lokalnim muzi\u010darima. Ba\u0161 bi me radovalo da probam da uradim ne\u0161to tako jednog dana. I to ne bi morali da budu samo prijatelji ili poznanici, ve\u0107 i neki sasvim nepoznati ljudi koje na\u0111e\u0161 tra\u017ee\u0107i, recimo, novog basistu&#8230;Mo\u017eda bih slede\u0107e godine probao da uradim ne\u0161to tako.<\/p>\n<p><strong>Na po\u010detku karijere nisi ba\u0161 voleo da muziku koju svira\u0161 zovu \u201cfolk muzikom\u201d. U me\u0111uvremenu stalno si menjao svoj muzi\u010dki izraz, ali &#8220;ve\u0107ina&#8221; se i dalje dr\u017ei iste odrednice. Kako bi ti sam opisao muziku koju svira\u0161 nekome ko apsolutno nije upoznat sa tvojom karijerom?<\/strong><br \/>\n<strong>JM&gt;<\/strong>\u00a0Rekao bih da je to muzika koja se uglavnom bazira na veoma direktnim pesmama, gde je vokalna melodija u pravoj ravnote\u017ei sa sna\u017enim gitarskim frazama, bilo da su akusti\u010dne ili elektri\u010dne. Za mene je gitara najdragoceniji \u2018sastojak\u2019 u formuli nastajanja jedne pesme. Za mene je to glavni instrument, a to dokazuje i \u010dinjenica da su na ovoj turneji prisutne \u010dak tri gitare. Na nekim drugim albumima bilo je vi\u0161e apstraktnijih instrumentalnih formi, tako da se na\u0161 zvuk mo\u017ee opisati kao sve izme\u0111u gitarskog roka i ne\u0161to apstraktnije, ambijentalne muzike. Na ovoj turneji &#8211; uglavnom se radi o gitarskom roku.<\/p>\n<p><em>(c) 2005. \u00a0inkal\/PD :: Zabranjeno je kori\u0161\u0107enje teksta (delova ili u celini) bez dozvole<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Dva ovogodi\u0161nja albuma grupe Magnolia Electric Co, \u201c\u017eivi\u201d \u201cTrials &amp; Errors\u201d i studijski \u201cWhat Comes<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":603,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[15],"tags":[99],"class_list":["post-602","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-intervjui-2","tag-jason-molina"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/602","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=602"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/602\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12285,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/602\/revisions\/12285"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/603"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=602"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=602"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.popdepresija.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=602"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}